Ja, ostali i Koševo

Blog za sve one koji vole (a i one koji ne vole) Sarajevo, BiH, ovu našu prelijepu planetu Zemlju... sa okolinom... Pa... dobrodošli, bujrum!

07.10.2014.

Jesen

    Neko reče: ''Ovo ljeto imali smo najljepšu jesen''... pa evo, htjeli mi to ili ne,  jesen je tu...  ona prava, kalendarska!

Ljubina...
Ljubina...




Miško, gospodar ovih livada
Miško, gospodar ovih livada




Mušmula, i ona pobrkala godišnja doba
Mušmula, i ona pobrkala godišnja doba






25.09.2014.

Vijećnica i...

     U Saraj'vu svašta i ništa novo. Nanesoše me noge ovdje,  pa hajde, kontam da je malo obiđem. Onda nešto kontam... dosta sam ja tu vremena proveo šarajući je sa svojom rajom.... 
Ma neka je sada obilazi ko hoće, meni je dosta!
Ona je na svome mjestu, pa i Miljacka, a bome i čaršija!

Video prilozi su još iz vremena ''finalizacije'', 2013. / 14. godine.

 











24.09.2014.

24.09.2014.

24. septembra 1920. u Konjicu je rođen
Zulfikar Zuko Džumhur
 

22.09.2014.

More

   Prođe i ovo ljeto. Ko je bio na moru, bio je, ko nije  –  ići će neki drugi put!?

                                                                 ---

   Prvi put sam ugledao more za ''Prvi maj'' 1964. godine. Ja i još dvojica drugara sličnih meni, dogovorimo se da pogledamo i to čudo, a i da budemo prvi od raje koji će te  godine pokvasiti dupe u Jadranu.

Na gružansku željezničku stanicu dovezao nas je dobri stari ćiro, nakon 10 - 12 sati vožnje. Po izlasku iz voza dočekali su nas ''domaći'' nudeći sobe i smještaj.

Kažem društvu:

- Haj'mo uzet sobu da se prvo smjestimo! Jedan me prostrijeli pogledom pa će:

- Jesi' normalan, i za to trošiti pare!?

Ušutim, kontajući kako njima tako i meni. Te godine prvomajski praznici u Dubrovniku bili su izuzetno topli i sunćani, mada more prilično hladno. Nabacilo se i malo bojice što je bilo veoma važno. Vrijeme smo provodili uglavnom na plaži na Lapadu a poslije cunjajući i za*ebavajući se po gradu. Za torbe nismo imali problema, garderoba na svakom koraku... ono zimzeleno, gusto grmlje k'o stvoreno za to. Negdje iza ponoći išli smo u park na spavanje. Mal ne zaboravih, odmah prvu noć imali smo malih problema.

Probudili smo se u parku na Gružu oko 3:30 h, hmmm,  nije baš bilo udobno. Taman smo zapalili po jednu da malo dođemo sebi kad ugledasmo dva tipa kako idu prema nama. Podsjećali su me na one gestapo ''gentere'' iz filmova.

- Zdravo momci!

- Zdravo!

- Odakle ste?

- Iz Sarajeva!

- Eee baš vas trebamo... lične karte... (kao maloljetnici imali smo privremene l.k.)

Uzeli su  nam lične karte i otišli da bude Čehe kojih je bilo dvadesetak u vrećama za spavanje duž živice. (Veze nemamo kada su došli... nije ih bilo kada smo utonuli u blaženi san.)

Da bježimo, nema smisla, uzeli su nam dokumente... ubrzo su se vratili te će jedan:

- Idemo u stanicu... i potrpaše nas u jedan stari mercedes koji je bio parkiran pored parka.

Kada smo došli u stanicu, gužva k'o na tramvajskoj u vrijeme špice. Nikada nisam vidio do dana današnjeg šarolikije društvo: lopovi, kurve, stranci, 'vaki k'o mi... jedva ima mjesta za stajati...

U 6 h su nas uzeli u ''obradu'', a u 8 su nas ispratili... uz sretan put prvim prevozom koji uhvatimo. Poslušali smo ih... u žutu? Nismo slušali ni roditelje, a ne njih da slušamo! Proveli smo tako oko 4 sata, ''ugodno'' ćaskajući sa predstavnicima narodnih vlasti.

    I naredne dvije noći proveli smo na sličnim mjestima... do duše, slijedeću noć u šumarku iza bolnice dobro su nas izujedali komarci, al' šta se može... hotel niže kategorije, šupalj na sve strane...

                                                                      ---

Išli smo i 65. i 66.  Da, za Prvi maj, ali tada smo  konačili preko ferijalaca. Jedne od tih godina bilo je prilično hladno i duvala je jaka bura. Ipak smo se okupali... pa radi toga smo i došli!  Na vremensku progonozu u to doba rijetko se moglo osloniti... a mi smo je k'o opet pratili!?

   To su bile one prelijepe godine kada se baš mnogo ne upotrebljavaju moždane vijuge, a  koristili smo svaku priliku da izmaknemo utjecaju ''prepametnih'' roditelja.  Da napomenem, iz porodica smo gdje se u ruci dinar okretao po nekoliko puta pa onda trošio, a odlazak na more (za njih) bio je čista budalaština.  Tek sa novcem koji smo sami zaradili mogli smo raspolagati kako smo htjeli... po nekada...

20.09.2014.

Pade mi na pamet jedan prastari vic

    U ono doba ''jednoumlja i komunističke tlake'', preduzeće koje iz dana u dan sve lošije posluje, razmatra na sve načine mogući izlazak iz krize.  Na jednom sastanku javi se čovjek za rijeć:
- Drugovi... ja znam moja pok. majka ja držala kupleraj... i kada god bi posao stao... ona je mjenjala kurve, a ne posteljinu!

    Povlačeći paralelu između ovoga vica i svakodnevnice vidim izlazak BiH iz krize.

17.09.2014.

Ahhhh, ta politika... i još po nešto

 

 

 

     Prošlo je gotovo pet mjeseci od mog poslednjeg posta.  Uhvatila me nekakva, što bi Dalmatinci rekli fjaka... šta li, a kako i ne bi?  Svi koji ovdje žive znaju kako nam ja život komplikovan; država disfunkcionalna sa mnogo korupcije, kriminala, bahatih vozaća, pasa lutalica i javnih ''kočiničara''.   

   Približava ju se izbori. Na bilbordima i plakatima ništa novo. Sve ista, poznata lica, doduše pojačani su sa nekima koji su konačno skontali da je nerad za dobrobit ove zemlje daleko najprofitabilniji. Retorika slična kao pred svake izbore; uvredljiva, neutemeljena, puna imaginarnih obećanja koja nikada nisu niti će ispuniti, ''velike'' riječi, skupovi zaluđene gomile koja aplaudira... čemu? Busaju se u prsa za zasluge, koje... što gotovo dvije decenije narod ubiše u pojam,  zaglupljuju ga, valjda zato, a narod... kruha i igara, samo neka se ne puca... a puca se, puca, itekako! Gradovi nam sve više liće na Divlji zapad.

Da bi se tome stalo u kraj nije potrebna ni velika pamet, ni mnogo škole, to znaju i oni – pa ko je to još sam sebe poslao u zatvor? Skoro u vijestima: nastavljena izgradnja državnog zatvora u Istočnom Sarajevu...? Pa on je bio prebukiran još prije par godina kada se počeo graditi!

     *ebeno narodu... i od poplava i od političara, jedino je razlika: na ovo prvo teško mogu da utiću, a na ove druge itekako!

Da malo pređem na vedrije teme

    Proljetos sam prilikom jedne posjete Fojnici posjetio  ribnjak. Prijatno sam se iznenadio. Objekat sređen, nije skupo, posluga izvrsna... sve u svemu, u hladu omora prijatno mjesto za izlazak ili porodični ručak / večeru.

      Od početka ove godine u Sarajevu je počeo sa radom edukacioni centar za ugostitelje GastroID.

Nisam primjetio da su ovdašnji mediji posvetili neku pretjeranu pažnju ovom centru, iako se odavno osjećala potreba za ovakvom ustanovom. Osim u Sarajevu centri su otvoreni u Konjicu, Banjaluci... Ovo je još jedan veliki korak naprijed za BiH gastronomiju i ugostiteljstvo.

Pa hoćemo li u Evropu... il' smo već zalutali!

      Da se vratim na početak  teksta: život nam je komplikovan, ljeto kišno...al' ipak to nije razlog da se po nekad nešto i na ražnju ne okrene...  ma ni pita nije loša...

Za sada toliko,

Pozdrav!

 

 

 

Ribnjak - Fojnica
Ribnjak - Fojnica


Ribnjak - Fojnica
Ribnjak - Fojnica


Pogled sa Taračin Dola
Pogled sa Taračin Dola




Malo se čopalo
Malo se čopalo


Zeljanica... uuuu je bila dobra
Zeljanica... uuuu je bila dobra


27.04.2014.

Brus (Trebević) i malo naokolo



   Iako je
povremeno padala kiša, kratak izlet u prirodu je dobrodšao. Popilo se i jedno malo pivce, onako reda radi;  savjestan vozać ne smije si dozvoliti više.















A dole... puk'o pogled na šeher
A dole... puk'o pogled na šeher








23.03.2014.

Stockholm

    Dosta dugo mi je trebalo da se odlučim za ovaj post i napišem par riječi. Malo sam se ulijenio, a malo je i nedostatak vremena. O Švedskoj i Štokholmu pisao sam u nekoliko navrata prethodnih godina pa sada ne bih mnogo. Mada je bio mjesec februar i mart kada sam ovdje boravio snijega nije bilo, a ni minusa. Jutarnja temperatura se kretala od 3-4C, a dnevna od 7-12C.  Nije to tako hladno, ali uvijek duva neki ledeni vjetar koji kvari ugođaj, na koji baš i nisam navikao. Kažu da se ne pamti ovako blaga zima.

    Svaki put kada dođem u ovaj grad  oduševi me svojom jedinstvenom ljepotom, a već poslovićna briga za okoliš, sređenost i organizovanost svih gradskih struktura, od gradskog saobraćaja pa na dalje, impresionira, a prisjetivši se odakle dolazim i iritira.

     U Štokholmu se gradi na svakom koraku, bilo da je to infrastruktura, javni ili stambeni objekti. Mnogo je radnika i kompanija naročito građevinaca iz Poljske i pribaltičkih zemalja. Moji domaćini mi to objašnjavaju na slijedeći naćin: Domaći radnici baš i nisu neki ljubitelji prekovremenog rada, rada vikendom, a i često su pod stresom (?). Kod stranaca toga nema, rade k'o dragstor, jeftiniji su, a i operisani su od domaćih boljki.

     I još nešto vrlo ružno... Za mojih prethodnih boravaka u ovom gradu nikada nisam vidio prosjaka, sada na svakom koraku rumunski Romi se bave tim poslom. Izgleda da su i vlasti zatečene tom pojavom pa za sada ne preduzimaju ništa.

Toliko za sada

Zbog ograničenog prostora u blogeru fotografije su u Picasa albumu.

https://picasaweb.google.com/118244705668986194301/23Ozujka2014TamoVamoPoStockholmuFebruarMart2014#

 

05.03.2014.

Pozdrav iz Stockholma

Blizi se kraj mog dvadesetodnevnog boravka u ovom prelijepom gradu. Nazalost, zaboravio sam ponijeti kabal za prebacivanje fotografija sa kamere pa se nisam ni javljao. Cemu bi to licilo ako nije popraceno slikom? --- Ove dvije fotografije napravio sam kamerom za igranje moje male unuke. Stockholmska zima sa balkona stana u kojem boravim. Hasselby (zapadni Stockholm) - vise kada se vratim



Pogled na mali djelic jezera Malaren i jednu od brojnih marina kroz park
Pogled na mali djelic jezera Malaren i jednu od brojnih marina kroz park


09.02.2014.

Situacija...

 

znam da je konfuzna, ipak, ja sam za nešto pravo, bosansko



 




Stariji postovi

Ja, ostali i Koševo
<< 10/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031