Ja, ostali i Koševo

Blog za lićnu relaksaciju i ''opuštanje''... za sve one koji vole (a i one koji ne vole) Sarajevo, BiH, ovu našu prelijepu planetu Zemlju... sa okolinom... Pa... dobrodošli, bujrum!

28.10.2014.

Moj grad

     Sarajevo je lijep grad.  Možda  sam prilično subjektivan, al' šta ću, tak'i sam... ovo je moj grad!



26.10.2014.

Prođe ljeto (30. davno)...


    Lijepo ljeto... plaža zakon, ali ne svaka... Ko voli planine neka izvoli... zimi ja ne!

 

Bjelašnica, nekome ovo djeluje idilično, prelijepo... ma nije ovo za mene
Bjelašnica, nekome ovo djeluje idilično, prelijepo... ma nije ovo za mene


Gradac, prelijepo
Gradac, prelijepo


Valparaiso, Čile... lijepo, al' ovdje se kupaju najhrabriji (Pacifik malo pohladan)
Valparaiso, Čile... lijepo, al' ovdje se kupaju najhrabriji (Pacifik malo pohladan)


Rio de Janeiro, Copacabana... ma nije za moj ukus, gužva...
Rio de Janeiro, Copacabana... ma nije za moj ukus, gužva...


 Plaža Milaflores, Peru, Lima... voda hladna, hvala... neki drugi put
Plaža Milaflores, Peru, Lima... voda hladna, hvala... neki drugi put


Puerto Madrin, Argentina, i ovdje gužva, plaže zauzete lokalcima... za brćkanje najbolje se hvatati hotelskih bazena
Puerto Madrin, Argentina, i ovdje gužva, plaže zauzete lokalcima... za brćkanje najbolje se hvatati hotelskih bazena


Punta Arenas, Chile - samo pokvasiti noge na nekoliko sekundi... temperatura vode ni 10C
Punta Arenas, Chile - samo pokvasiti noge na nekoliko sekundi... temperatura vode ni 10C


22.10.2014.

Sarajevo, nekad i sad

     U oktobru 1966. Na stadionu Koševo održane su 25. Balkanske atletske igre.  Počele su 7. i trajale su tri dana. Bila je to do tada najveća sportska manifestacija održana u Sarajevu poslije II sv. rata.  Za tu priliku stadion je renoviran, stara drvena ograda zamijenjena je betonskom, a prvi put su zasjali reflektori. Potpuno novi, današnji izgled stadion je dobio uoči 14. ZOI 1984.

    Smatra se da je uspješna organizacija 25. BAI otvorila vrata za buduća velika sportska događanja u Sarajevu.

    Na žalost, stadion je nadživio sebe tako da su mu opet potrebni radikalniji zahvati.  Sudeći prema odnosu društva prema sportu u ovom gradu (i šire) koji nikada nije bio na ''nižim granama''... možda nam ništa bolje i ne treba!?

---

    Na mjestu gdje je izgrađen sportski kompleks ZETRA, nalazio se pomoćni stadion i duga, stara prizemna zgrada (baraka) u kojoj su se nalazile radionice Bosnasporta (izrada sportskih rekvizita i opreme). Pored je tekao Koševski potok, do pred kraj 60. čist, pun kljena, sapače, riječnog raka...   Sa desne strane potoka do saobraćajnice Sarajevo – Vogošća nalazio se auto-kamp i prelijep šljivik. Bosnasport, ne znam da li mu i traga ima, Koševski potok, jedna od najljepših Miljackinih pritoka je natkriven i pretvoren u kanalizaciju. Po nekada prolazeći ispred Pionirske, sa tugom pogledam u ono što je ostalo od njega, prljavi jad, ni 10% od nekadašnjeg protoka koji bi trebao da se zove voda.

   Valjda je to cijena napretka? Čudan neki napredak, a još čudnija cijena?

      (malo izmjenjeni post iz 2010.)

 









07.10.2014.

Jesen

    Neko reče: ''Ovo ljeto imali smo najljepšu jesen''... pa evo, htjeli mi to ili ne,  jesen je tu...  ona prava, kalendarska!

Ljubina...
Ljubina...




Miško, gospodar ovih livada
Miško, gospodar ovih livada




Mušmula, i ona pobrkala godišnja doba
Mušmula, i ona pobrkala godišnja doba






25.09.2014.

Vijećnica i...

     U Saraj'vu svašta i ništa novo. Nanesoše me noge ovdje,  pa hajde, kontam da je malo obiđem. Onda nešto kontam... dosta sam ja tu vremena proveo šarajući je sa svojom rajom.... 
Ma neka je sada obilazi ko hoće, meni je dosta!
Ona je na svome mjestu, pa i Miljacka, a bome i čaršija!

Video prilozi su još iz vremena ''finalizacije'', 2013. / 14. godine.

 











24.09.2014.

24.09.2014.

24. septembra 1920. u Konjicu je rođen
Zulfikar Zuko Džumhur
 

22.09.2014.

More

   Prođe i ovo ljeto. Ko je bio na moru, bio je, ko nije  –  ići će neki drugi put!?

                                                                 ---

   Prvi put sam ugledao more za ''Prvi maj'' 1964. godine. Ja i još dvojica drugara sličnih meni, dogovorimo se da pogledamo i to čudo, a i da budemo prvi od raje koji će te  godine pokvasiti dupe u Jadranu.

Na gružansku željezničku stanicu dovezao nas je dobri stari ćiro, nakon 10 - 12 sati vožnje. Po izlasku iz voza dočekali su nas ''domaći'' nudeći sobe i smještaj.

Kažem društvu:

- Haj'mo uzet sobu da se prvo smjestimo! Jedan me prostrijeli pogledom pa će:

- Jesi' normalan, i za to trošiti pare!?

Ušutim, kontajući kako njima tako i meni. Te godine prvomajski praznici u Dubrovniku bili su izuzetno topli i sunćani, mada more prilično hladno. Nabacilo se i malo bojice što je bilo veoma važno. Vrijeme smo provodili uglavnom na plaži na Lapadu a poslije cunjajući i za*ebavajući se po gradu. Za torbe nismo imali problema, garderoba na svakom koraku... ono zimzeleno, gusto grmlje k'o stvoreno za to. Negdje iza ponoći išli smo u park na spavanje. Mal ne zaboravih, odmah prvu noć imali smo malih problema.

Probudili smo se u parku na Gružu oko 3:30 h, hmmm,  nije baš bilo udobno. Taman smo zapalili po jednu da malo dođemo sebi kad ugledasmo dva tipa kako idu prema nama. Podsjećali su me na one gestapo ''gentere'' iz filmova.

- Zdravo momci!

- Zdravo!

- Odakle ste?

- Iz Sarajeva!

- Eee baš vas trebamo... lične karte... (kao maloljetnici imali smo privremene l.k.)

Uzeli su  nam lične karte i otišli da bude Čehe kojih je bilo dvadesetak u vrećama za spavanje duž živice. (Veze nemamo kada su došli... nije ih bilo kada smo utonuli u blaženi san.)

Da bježimo, nema smisla, uzeli su nam dokumente... ubrzo su se vratili te će jedan:

- Idemo u stanicu... i potrpaše nas u jedan stari mercedes koji je bio parkiran pored parka.

Kada smo došli u stanicu, gužva k'o na tramvajskoj u vrijeme špice. Nikada nisam vidio do dana današnjeg šarolikije društvo: lopovi, kurve, stranci, 'vaki k'o mi... jedva ima mjesta za stajati...

U 6 h su nas uzeli u ''obradu'', a u 8 su nas ispratili... uz sretan put prvim prevozom koji uhvatimo. Poslušali smo ih... u žutu? Nismo slušali ni roditelje, a ne njih da slušamo! Proveli smo tako oko 4 sata, ''ugodno'' ćaskajući sa predstavnicima narodnih vlasti.

    I naredne dvije noći proveli smo na sličnim mjestima... do duše, slijedeću noć u šumarku iza bolnice dobro su nas izujedali komarci, al' šta se može... hotel niže kategorije, šupalj na sve strane...

                                                                      ---

Išli smo i 65. i 66.  Da, za Prvi maj, ali tada smo  konačili preko ferijalaca. Jedne od tih godina bilo je prilično hladno i duvala je jaka bura. Ipak smo se okupali... pa radi toga smo i došli!  Na vremensku progonozu u to doba rijetko se moglo osloniti... a mi smo je k'o opet pratili!?

   To su bile one prelijepe godine kada se baš mnogo ne upotrebljavaju moždane vijuge, a  koristili smo svaku priliku da izmaknemo utjecaju ''prepametnih'' roditelja.  Da napomenem, iz porodica smo gdje se u ruci dinar okretao po nekoliko puta pa onda trošio, a odlazak na more (za njih) bio je čista budalaština.  Tek sa novcem koji smo sami zaradili mogli smo raspolagati kako smo htjeli... po nekada...

20.09.2014.

Pade mi na pamet jedan prastari vic

    U ono doba ''jednoumlja i komunističke tlake'', preduzeće koje iz dana u dan sve lošije posluje, razmatra na sve načine mogući izlazak iz krize.  Na jednom sastanku javi se čovjek za rijeć:
- Drugovi... ja znam moja pok. majka ja držala kupleraj... i kada god bi posao stao... ona je mjenjala kurve, a ne posteljinu!

    Povlačeći paralelu između ovoga vica i svakodnevnice vidim izlazak BiH iz krize.

17.09.2014.

Ahhhh, ta politika... i još po nešto

 

 

 

     Prošlo je gotovo pet mjeseci od mog poslednjeg posta.  Uhvatila me nekakva, što bi Dalmatinci rekli fjaka... šta li, a kako i ne bi?  Svi koji ovdje žive znaju kako nam ja život komplikovan; država disfunkcionalna sa mnogo korupcije, kriminala, bahatih vozaća, pasa lutalica i javnih ''kočiničara''.   

   Približava ju se izbori. Na bilbordima i plakatima ništa novo. Sve ista, poznata lica, doduše pojačani su sa nekima koji su konačno skontali da je nerad za dobrobit ove zemlje daleko najprofitabilniji. Retorika slična kao pred svake izbore; uvredljiva, neutemeljena, puna imaginarnih obećanja koja nikada nisu niti će ispuniti, ''velike'' riječi, skupovi zaluđene gomile koja aplaudira... čemu? Busaju se u prsa za zasluge, koje... što gotovo dvije decenije narod ubiše u pojam,  zaglupljuju ga, valjda zato, a narod... kruha i igara, samo neka se ne puca... a puca se, puca, itekako! Gradovi nam sve više liće na Divlji zapad.

Da bi se tome stalo u kraj nije potrebna ni velika pamet, ni mnogo škole, to znaju i oni – pa ko je to još sam sebe poslao u zatvor? Skoro u vijestima: nastavljena izgradnja državnog zatvora u Istočnom Sarajevu...? Pa on je bio prebukiran još prije par godina kada se počeo graditi!

     *ebeno narodu... i od poplava i od političara, jedino je razlika: na ovo prvo teško mogu da utiću, a na ove druge itekako!

Da malo pređem na vedrije teme

    Proljetos sam prilikom jedne posjete Fojnici posjetio  ribnjak. Prijatno sam se iznenadio. Objekat sređen, nije skupo, posluga izvrsna... sve u svemu, u hladu omora prijatno mjesto za izlazak ili porodični ručak / večeru.

      Od početka ove godine u Sarajevu je počeo sa radom edukacioni centar za ugostitelje GastroID.

Nisam primjetio da su ovdašnji mediji posvetili neku pretjeranu pažnju ovom centru, iako se odavno osjećala potreba za ovakvom ustanovom. Osim u Sarajevu centri su otvoreni u Konjicu, Banjaluci... Ovo je još jedan veliki korak naprijed za BiH gastronomiju i ugostiteljstvo.

Pa hoćemo li u Evropu... il' smo već zalutali!

      Da se vratim na početak  teksta: život nam je komplikovan, ljeto kišno...al' ipak to nije razlog da se po nekad nešto i na ražnju ne okrene...  ma ni pita nije loša...

Za sada toliko,

Pozdrav!

 

 

 

Ribnjak - Fojnica
Ribnjak - Fojnica


Ribnjak - Fojnica
Ribnjak - Fojnica


Pogled sa Taračin Dola
Pogled sa Taračin Dola




Malo se čopalo
Malo se čopalo


Zeljanica... uuuu je bila dobra
Zeljanica... uuuu je bila dobra


27.04.2014.

Brus (Trebević) i malo naokolo



   Iako je
povremeno padala kiša, kratak izlet u prirodu je dobrodšao. Popilo se i jedno malo pivce, onako reda radi;  savjestan vozać ne smije si dozvoliti više.















A dole... puk'o pogled na šeher
A dole... puk'o pogled na šeher









Stariji postovi

Ja, ostali i Koševo
<< 10/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031