Ja, ostali i Koševo

Blog za lićnu relaksaciju i ''opuštanje''... za sve one koji vole (a i one koji ne vole) Sarajevo, BiH, ovu našu prelijepu planetu Zemlju... sa okolinom... Pa... dobrodošli, bujrum!

20.05.2015.

''On meni nema Bosne''... Bijambare

Ima, ima, a i Hercegovine!

     Uzela me neka, što bi rekli fjaka, pa napravih malo veću pauzu... dođe to meni tako...

 Prije nepunih mjesec dana, proveo sam sa porodicom nekoliko prelijepih sati na ovom izuzetnom mjestu.  Dan je bio  predivan, kao stvoren za izlet u prirodu. Mnogo šetnje, a kome i to dojadi (a kome i ne dojadi) tu je atraktivni vozić. Sve u svemu, uživanje!















29.04.2015.

Bosno moja... a i Hercegovino

Sarajevo - Ljubuški i nazad!

Jablanica - pogled od restorana ''Zdrava voda''
Jablanica - pogled od restorana ''Zdrava voda''


Pa Velež... tu je i Mostar , njega neću fotografisati jer to svi rade
Pa Velež... tu je i Mostar , njega neću fotografisati jer to svi rade


Ka Čitluku - pogled na Žitomisliće
Ka Čitluku - pogled na Žitomisliće


Ovo svi fotografišu - ni ja nisam mogao odoliti ovakvoj ljepoti
Ovo svi fotografišu - ni ja nisam mogao odoliti ovakvoj ljepoti


Sa vrha vodopada Kravice
Sa vrha vodopada Kravice




Vodopad Kravice
Vodopad Kravice




26.04.2015.

Jajce - Bosno moja... eh...

*ebeš zemlju koja Bosne nema!

Da ja nešto pišem o ljepoti ovog bosanskog gradića, ma nije mi ni na kraj pameti - ove fotografije  rekle su sve!













17.04.2015.

Global chefs challenge i obaranje Ginisa

  

Sa 4124 l  pileće supe / begove čorbe, oboren je Ginisov rekord koji je iznosio 4026 l.

Sastojci koji su bili potrebni za 15.000 porcija su: 1000 kg piletine, 200 kg mrkve, 50 kg putera, 150 litara ulja, 100 kg brašna, 15 kg bamije, 50 kg celera, 10-20 kg peršuna i 15 kg začina.















16.04.2015.

Proljeće je proljeće...

ako ne padne snijeg?

Krajnje je bilo vrijeme da osvježim malo ovaj blog!







06.04.2015.

Sarajevo

      Šestog aprila 1945. oslobođeno je Sarajevo od fašističke okupacije. Godinama smo živjeli u zabludi da je fašizam pobijeđen, na žalost, probudio se u svom najgorem obliku početkom 90. i to od domaćih fašista!?

Smrt fašizmu!

-----

      Da znam... ovakvi smo i onakvi, dobri i zli, gramzivi i... da svakakvi smo! Ubijali su ovaj grad i njegovu djecu, al' njegova duša koju nikakvo oružje ne može uništiti, ostaje, mada mnogi tvrde suprotno.

Hendin ratni spot (1993.)

-----

      Svako spominjanje ovoga grada nezamislivo je bez Izeta Kike Sarajlića. Iako nije bio rođeni Sarajlija, svom dušom i srcem tako se osjećao, pripadao je ovome gradu, a malo koji pjesnik mu je posvetio toliko pjesama i stihova kao on. Još su sviježa moja sjećanja sa groblja ''Lav''  gdje sam često susretao  velikog pjesnika.  Smrt supruge Mikice (1998.), kako sam kaže; prve, jedine i poslednje ljubavi vezao ga je za ovo mjesto koje je svakodnevno posjećivao sve do svoga odlaska početkom maja 2002.

Uz praznik grada, ovo je moj skromni omaž , (uz Tina Ujevića) najdražem pjesniku.

 

SARAJEVO

Sad nek spavaju svi naši i besmrtni.
Pod mostom, kraj “Druge Ženske” nabujala Miljacka teče.
Sutra je nedelja. Uzmite prvi tramvaj za Ilidžu.
Naravno pod predpostavkom da ne pada kiša.
Dosadna duga sarajevska kiša.
Kako li je bilo Ćabrinoviću bez nje u tamnici!
Mi je preklinjemo, psujemo, a ipak dok pada
zakazujemo ljubavne sastanke kao da smo u najmajskijem maju.
Mi je proklinjemo, psujemo, svjesni da od nje nikad
Miljacka neće postati ni Gvadalkivir ni Sena.
Pa šta? Zbog toga zar manje će te voljeti
i mučiti manje kroz stradanja?
Zbog toga zar manja biće moja glad
za tobom i manje moje gorko pravo
da ne spavam kad svijetu prijete kuga ili rat
i kad jedine riječi postaju “ne zaboravi” i “zbogom”?
Uostalom, možda ovo i nije grad u kome ću umrijeti,
ali u svakom slučaju on je zaslužio jednog neuporedivo vedrijeg
mene,
ovaj grad u kome možda i nisam bio najsrećniji,
ali u kome je sve moje i u kome uvijek mogu
naći barem nekog od vas koje volim
i reći vam da sam tužan do očajanja.
U Moskvi to bih isto mogao, ali Jesenjin je mrtav
a Jevtusenko siguno negdje u Gruziji.
U Parizu kako da zovem hitnu pomoć
kad se ona nije odazvala ni na pozive Vijona?
Ovde zovnem li i tople svoje sugrađanke,
i one čak znaće šta je to što me boli.
Jer ovo je grad u kome možda i nisam bio najsrećniji,
ali u kome i kiša kad pada nije prosto kiša.

 Izet Kiko Sarajlić (1961)

02.04.2015.

BiH...

    Nakon 24h promijenio sam mišljenje. Naš rahm. predsjednik bi rekao: ''Do podne mislim trebalo bi, a popodne, možda i ne bi'', a rijeći Ćire Blaževića su: ''Ma *ebeš onoga ko ne mijenja mišljenje''!

Pa evo toga teksta koji  je bio namjenjen za prošli post, a bio je objavljen desetak sati. 

      Priča prva

    1996.    Po povratku iz svoje nove župe u Srednjoj Bosni koju je uskoro trebao da preuzme, pitam prijatelja svećenika:

- Iii, oče, šta ima u novoj župi?

- Šta... jad i bijeda, sve porušeno, crkva devastirana, polusrušena...

 Nisam se iznenadio jer ovo nam je u to vrijeme izgledalo kao normalno stanje.

- Dobro to, nego... ima li vjernika?

- Nešto malo, uglavnom starina... Svi lijepi, pametni i bogati su otišli!

- Ima li djece?

- Dolazeći zaraslim, seoskim putem primjetio sam ih troje, četvero, igrali se, ali kada su ugledali nas, nestadoše negdje u grmlju. Poslije su mi domaćini objašnjavali; ovdje što ima djece rođeno je pred sami rat ili u ratu. Vaš terenac je prvi automobil koji su oni vidjeli, zato nije čudo što su se razbježali!

    

     Priča druga

      Moj burazer mnogo voli da putuje. Pošto sve to radi u vlastitoj režiji, svaki euro koji uštedi dobro je  došao.  2013. pred put u Brazil morao je da radi nove zubne proteze. S obzirom da su takve usluge mnogo skuplje u EU pa i u Sloveniji gdje živi, kontaktirao je jednu stomatološku ordinaciju u Cazinu gdje su mu to odradili za dva dana. Čista ušteda, par stotina eura.

   I priča svoj prvi susret sa njima. Stomatolog i njegova pomoćnica imaju nešto više od trideset godina i  nakon upoznavanja, znajući odakle dolazim, obavezno malo ne obaveznog časkanja.

Između ostalog pitaju me:

      -  Iii, kako vam sesviđa naš kraj?

      - Koliko sam mogao primjetiti, ovaj kraj pamti i bolje dane!

Sjetih se svoga dolaska, tragovi rata još su uvijek po negdje prisutni. Grade se ili su obnovljene privatne kuće, vjerski objekti, ali od opšte-društvenog značaja naišao sam samo na jedan kružni tok saobraćaja u izgradnji. Na svakom koraku tragovi predratnih industriskih pogona u polurazrušenom stanju zarasli u šikaru i korov. Otuda i moj ovakav odgovor.

Čudno su se pogledali i ništa više nisu ni pitali. Pade mi na pamet da oni i ne poznaju neke bolje dane i da su ovo za njih najbolji, izuzimajući vrijeme odrastanja kada o ničemu nisu brinuli.

------

    Zašto ove priče? Već dugi niz godina mnogo mi smetaju kritike na stanje u BiH i žal za nekim prošlim vremenima naročito naše dijaspore.  Kao što reče ovaj iz prve priče; svi lijepi, pametni i bogati su otišli, ne samo iz toga kraja već i mnogo, mnogo šire! Mnogi se busaju u prsa i  govore, imamo mi stručnjake, mlade i sposobne ljude!? A upravo je tu problem. Sposobni su uglavnom napustili ovu zemlju, a oni koji su i ostali, bačeni su na marginu političkih, ekonomskih i kulturnih događanja, a pošto su u manjini drže se one; gledaj svoja posla i ne talasaj, radi svoga mira. Dosta njih se priklonilo svom nacionu. Ovi mlađi su obrazovani po nekim čudnim programima, samo njima poznatim – bez mnogo učenja i zalaganja ... pa ko mlade sada da obrazuje? Da, takvi, a i to obrazovanje ide po sistemu moj narod i moja vjera, sve ostalo je nebitno.  Ima tu i izuzetaka, samo vrlo malo.  Za mlade ovo su najbolji dani, za bolje i ne znaju, a niko se baš mnogo i ne satire da ih uči toleranciji i nekim plemenitijim odnosima i vrijednostima. Sjetimo se Ante iz Mostara?  On je samo ''proizvod'' svoje porodice i okruženja u kojem živi... eh da je samo o njemu riječ?  Ipak, bez obzira na sve, vjerujem u ovu našu mladost samo teško  mogu doći do izražaja od ovih...

     Političari... gledajući svakodnevno tv, već dugi niz godina, na svim nivoima vlasti sve ista lica, samo se rotiraju... dođu i neki novi, mada rijeđe – zavisi koliko su se kome ''uvlačili'' i kojom su žestinom upirali prst i svaljivali krivicu na one druge. Stepen njihove brige i poimanja kulture najbolje se vidi na ulaznim vratima Zemaljskog muzeja. Zaklinju se u EU vrijednosti, a svim silama rade da razbiju i ovo malo (pravne) države što postoji. Po njihovoj logici: porodicu treba rasturiti da bi se povećala i krenula ka napretku... čudno?

Ko je sve i kako stvarao ovu zemlju dobra je i ispala, a ko je i kako vodi, dobro ikako i postoji.

    Obićan narod, što bi Franjo rekao pućanstvo...  hmm, ne znam kako bi ga pogrdno nazvao – uvijek bira jedne te iste pa onda kuka nad svojom zlom sudbinom. I što  je najgore ni u komšiluku baš ne cvijetaju ruže, s tom razlikom što su oni davno rasčistili ko će koga da jaše. Kod nas je to malo komplikovano –  nikako da skontaju kako da svoj svoga jaše... ipak,  onom donjem je sasvim svejedno ko mu je na leđima,  ''naš'' il' ''njihov'', zna šta mu sleduje ništa ne ćineći da takvo stanje promjeni!

Kao da su svi zaboravili da smo nekada imali besplatno obrazovanje, besplatnu zdravstvenu zaštitu, siguran posao i platu za isti, išli na more kako je ko i kada htio bez obzira na materijalno stanje, blinda vrata imale su samo banke... Imamo po nešto i sada od toga, možda i besplatno samo što strahovito košta!  E pa narode moj, htjeli ste kapitalizam, evo vam ga... u svom najgorem obliku!

   Ipak je tačno – svi lijepi pametni i bogati su otišli...  neke Bog / priroda pomalo uzima sebi.  Sada su na sceni  jednako lijepi, ne baš naročito pametni, i bogati koji ni sami sebi ne mogu dokazati kako su došli do bogatstva, bar većina!

A Bosne je bilo i bit će je, ma kako je ko nazivao i svojatao, a bome i Hercegovine!

Ne volim ovakve teme, ali po nekada moram.

 

01.04.2015.

BiH

 

   Prije dvanaestak sati napisao sam malo opširniji tekst o našoj BiH svakodnevnici i objavio ga.  Najviše je bila riječ o ''našoj'' politici i produktu takve politike. S obzirom da je politika ovih prostora jako loš ''proizvod'', odlučio sam da ga obrišem jer mi skrnavi blog.

Stara izreka kaže: ''Jutro je pametnije od večeri!''

25.03.2015.

Proljeće u Stockholmu (3)

  Tamo 'vamo po kraljevskom dvorcu...
 Kad su čuli da imaju goste, domaćini ''zbrisali'' na fuka... dok gosti ne odu!





















24.03.2015.

Proljeće u Stockholmu (2)

   Tamo 'vamo po gradu

Kod štokholmske opere
Kod štokholmske opere


Sastanak vode iz jezera Malaren i Baltika
Sastanak vode iz jezera Malaren i Baltika












Jedna od brojnih plaža jezera Malaren
Jedna od brojnih plaža jezera Malaren







Stariji postovi

Ja, ostali i Koševo
<< 05/2015 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31